S vremena na vrijeme, dogodi mi se da netko od mojih poznanika sazna, ovim ili onim kanalom, kako vodim satove joge. Normalno je da su ljudi znatiželjni i da će poželjeti doznati nešto više o nečemu potencijalno zanimljivom o čemu ne znaju ništa ili gotovo ništa. Pa ipak, ponekad u takvim razgovorima shvatim da ih joga uopće ne zanima. Zanimam ih ja, točnije zanima ih isključivo moja zarada. Shvatim po tome kako pitanje ”Koliko košta?” čuvaju za kraj, a odmah nakon njega pitaju koliko mi je velika grupa. I zasja im pritom nešto ružno u očima.

Oni ne razmišljaju o tome da sam, kako bih uopće mogla voditi svoju grupu, najprije provela stotine i stotine sati vježbajući, plaćajući nekome svoju članarinu i učeći od tih ljudi. I tako godinama. Da sam onda morala (tj. htjela) završiti edukaciju, koja nije bila nezahtjevna. Da sam tu edukaciju morala platiti – u novcu, uloženom trudu, znoju i broju proputovanih kilometara. Da edukacija zapravo nikad ne završava – učiš dok si živ i uvijek ima nešto što ne znaš – joga je ogromna disciplina i ne obuhvaća samo tjelesne položaje u koje postavljaš sebe i druge. Da iako nešto doista i zaradim, istovremeno imam i troškove – dvorana se neće sama platiti, oprema se neće sama kupiti. Da na ono što imam danas nužno ne mogu računati i sutra – vježbači imaju slobodnu volju doći, ali i otići, iz bilo kojeg razloga. Da su i oni kojima se u očima vrte nulice imali tu slobodu postići isto što i ja. Ali nisu. Zavidjeti je lakše.

 

Koliko mi je poznato, mjesečne članarine u gradu i okolici kreću se između 200 i 250 kuna. To znači da za svaki od 8 mjesečnih dolazaka izdvojite 25 do 31 kunu. Usporedite to s cijenom koju ćete platiti za dvije šalice čaja s prijateljicom, odlazak u autopraonicu, posjet mehaničaru ili kiropraktičaru (da, znam da su se i oni naplaćali za svoju edukaciju) pa razmislite je li sat joge skup. Ja mislim da nije.

Gabrielle Roth je rekla, a ja potpisujem, ”Pokret je pjesma tijela.” Joga je moja pjesma. Moji (su)vježbači moje su jogijsko pleme, moja zajednica. Ako već niste pronašli svoju, potražite je. Kad je nađete, nemojte samo razmišljati o tome koliko košta. Radije se pitajte pjeva li vam zbog nje srce.